Zbogom, barba Ante

  21. srpnja 2025.

Napustio nas je barba Ante Beban, naš najstariji koraljar, kapetan, ribar i čovjek neiscrpne životne energije, oštroumnosti i topline. U svojih 104 godine ispisao je stranice povijesti Zlarina i koraljarske tradicije, a sve do samog kraja ostao je vedar, bistar i pun života.

Nažalost, njegov posljednji rođendan nismo uspjeli proslaviti zajedno, ali tada nam je zapjevao preko telefona s prepoznatljivim smiješkom i nadom da ćemo se ipak uskoro vidjeti. Govorio je o još jednoj proslavi, povratku na svoj Zlarin i posjetu našem Hrvatskom centru koralja Zlarin, koji je s ponosom pratio izdaleka.

U razgovorima s barba Antom dobivali smo mnogo više od priča jer je s nama dijelio duh jednog vremena. Širio je toplinu, sjećanja i smijeh. Govorio nam je o plovidbama, o lovu na koralje, o pustolovinama i životnim nedaćama koje je nosio s lakoćom. Njegova životna filozofija bila je jednostavna, ali snažna. Svaki dan treba brzo hodati barem pola sata bez stajanja, čak i dok se razgovara. U hrani je važno biti umjeren, jesti ribu, voće, povrće i vrlo malo mesa. Raditi puno. I čuvati zdravlje, pa i ono o kojem se rijetko govori, poput prostate. Sa smiješkom bi znao dodati da su i žene važne za dug život.

Bio je čovjek bistrog uma i zdravog duha, a posebnu radost pronalazio je u pjesmi, u onim starim, romantičnim koje se danas rijetko čuju, a još rjeđe znaju. Naš posljednji razgovor završio je upravo tako, pjesmom.

Rođen 1921. godine u staroj zlarinskoj obitelji pomoraca, barba Ante je more nosio u krvi. Već sa 14 godina, uz pomoć oca, dobio je svoju prvu pomorsku knjižicu i zaplovio na slavnom zlarinskom brodu Nirvana. Koraljarsko umijeće i znanje o pozicijama lova naslijedio je od ujaka Srećka Vukova. Nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je sudjelovao kao partizan i minolovac na razminiranju Jadrana, završio je pomorsku školu i stekao zvanje kapetana. Zbog ozljede kralježnice otišao je u prijevremenu mirovinu i tada se još više posvetio koraljarstvu. U tom je razdoblju izradio i modernu inačicu inženja, teškog drvenog alata za lov koralja, zamijenivši ga metalnom verzijom.

U starosti je brižno bilježio svoje znanje, doživljaje i sjećanja s namjerom da ih jednoga dana objedini u knjigu. Vjerovao je da se život živi radom i jednostavnošću. Skromno jelo, fizička aktivnost, red, disciplina i rad. Znao je reći: „Ako ne radiš, nema ni života.“