Tradicija koraljarstva

Znanje o vađenju koralja, koji se mogu naći i na 200 metara dubine, prenosilo se s oca na sina. Najvažniji alat bio je ‘’inženj’’ tj. ‘’križ sv. Andrije’’ izrađen u drvu i opterećen teškim kamenom u sredini koji ga vuče na dno.

O povijesti koraljarstva na Zlarinu mogu se ispisati stranice: Zlarinjani su već u 15. stoljeću bili najpoznatiji lovci koralja na Jadranu, dok je jedna od važnijih godina u bogatoj povijesti 1808. kada su dobili ekskluzivno pravo izlova od Kvarnera do Boke kotorske. Nakon pronalaska novih koraljnih grebena na Siciliji krajem 19. stoljeća dolazi do pada vrijednosti koralja te Zlarinjani polako odustaju od koraljarstva. Kako bi se očuvala i oživjela tradicija koraljarstva, na otoku je 1931. godine osnovana ‘’Koraljarsko-spužvarska zadruga’’ koja je osim izlova imala prioritet organizirati i obradu koja se održala do današnjih dana.

No, koralj se teško prodavao, gospodarstvo je bilo u krizi, a približavanjem Drugog svjetskog rata zadruga je zatvorena. Poslije rata bilo je pokušaja oživljavanja lova i obrade koralja, a na otoku je potom i otvorena privatna brusiona uz prodavaonicu. Tradicija obrade koralja ostala je sačuvana te se i danas na otoku nalaze koraljarnice.